VIJEĆNICI PDA, UZ PODRŠKU VEĆINE VIJEĆNIKA SDP, OKRENULI LEĐA SVEČANOJ SJEDNICI GRADSKOG VIJEĆA LUKAVAC
„Ko se pera (mača) lati, od pera (mača) i pogine“ – poruka je kojom se, u politički oštrom tonu, komentariše izostanak vijećnika PDA sa svečane sjednice Gradskog vijeća Lukavac povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, kao i polemike koje su se potom otvorile u javnom prostoru.
U tekstovima objavljenim na portalu bliskom PDA, kroz navode mlađih urednika (inicijali A.S. i D.S.), uz mentorstvo uredništva, plasirana je tvrdnja da su SDA i premijer Tuzlanskog kantona Irfan Halilagić „okrenuli leđa antifašistima i Danu nezavisnosti BiH“. Autor ovog reagovanja takve interpretacije ocjenjuje neosnovanim i politički motivisanim.
Premijerove obaveze i, kako se navodi, „selektivno prisustvo“
U tekstu se naglašava da je Irfan Halilagić premijer kantona, te da po prirodi funkcije ima obaveze prema svim građanima i gradovima Tuzlanskog kantona, zbog čega se njegovo neprisustvo jednom događaju ne može tumačiti kao odbijanje vrijednosti koje taj datum simbolizira.
Nasuprot tome, kritika je usmjerena na Suada Salibašića, za kojeg se tvrdi da je „morao“ otići u Sarajevo radi medijske vidljivosti, odnosno, kako autor navodi, da bi „ga registrovale kamere“ i da bi se predstavio važnijim nego što jeste.
Izostanak sa svečane sjednice i podrška iz SDP-a
Centralna primjedba odnosi se na činjenicu da, prema tvrdnjama iz teksta, na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Lukavac nije bio prisutan nijedan vijećnik PDA. Autor to ocjenjuje sramotnim, uz dodatak da su takvom postupku, „kao i do sada“, bezrezervnu podršku dali vijećnici SDP-a Hajrudin Hodžić i Hasan Ibrakić.
Dalje se navodi i da se pomenuti vijećnici nisu pojavili ni na polaganju cvijeća na spomen-obilježjima, uz ocjenu da ih zbog toga neće kritikovati mediji koji ih predstavljaju kao dosljedne „antifašiste“, jer – kako tekst tvrdi – na takve događaje ne dolaze kada „nije plaćeno prisustvo“.
Optužbe o dvostrukim aršinima i političkim obračunima
U nastavku se autor osvrće na odnos Suada Salibašića prema članovima PDA koji prelaze u SDA. Tvrdi se da Salibašić danas omalovažava ljude koje je ranije javno hvalio, navodeći kao primjer slučaj u kojem su pojedinci, uključujući Mustajbašića, ranije predstavljani kao među najzaslužnijima za izgradnju ambulante u Devetaku/Poljicu (D. Poljice), dok se sada o njima piše da ih „ne znaju ni njihove komšije“.
Takav zaokret autor tumači kao pokušaj političke diskreditacije i prikazivanje drugih kao bezvrijednih, uz tvrdnju da Salibašić ne preispituje vlastitu ulogu i političku težinu, već fokus prebacuje na premijera i druge aktere, „plasirajući neistine“.
Najave tužbi i prozivke uredništva
Tekst završava naglašenim optužbama da se podrška takvim narativima širi putem „lažnih profila“, uz tvrdnju da će, ukoliko se dokaže da iza njih stoje pomenuti mlađi urednici, „valjati na sud“, te da to „njima nije strano kao ni Suadu“.
Autor potom anticipira reakciju Salibašića, navodeći da bi mogao pokušati prikazati kritiku kao napad na porodicu, uz podsjećanje da je i Jasminko Mahovkić „nečije dijete“, te poruku da bi Salibašić, prije nego što ponovo „glumi žrtvu“, trebalo da se toga prisjeti.
