Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj 12. februara donio odluku da odbije apelaciju predsjednice FBiH Lidije Bradare (HDZ), te je Zakon o plinovodu Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska proglašen ustavnim.

Kako se navodi u odluci koja je objavljena na zvaničnoj stranici Ustavnog suda FBiH, Bradara je uputila apelaciju na ovaj zakon još u septembru, a onda je, neuspješno, pokušala povući.

Ustavni sud FBiH je saopštio da je odbio njen zahtjev za povlačenje apelacije, a onda i odlučio da je ovaj zakon donesen u skladu s Ustavom Federacije BiH.

Što se tiče same apelacije i odgovora na posebne prigovore koje je uputila Bradara, Ustavni sud je sve tvrdnje označio kao neosnovane.

Bradara u svojoj apelaciji tvrdi da je postupak usvajanja osporenog Zakona u Predstavničkom domu suprotan odredbi člana 191. Poslovnika Predstavničkog doma koja se odnosi na samu mogućnost donošenja zakona po hitnom postupku.

U prilog tome se u zahtjevu nadalje kaže kako je “uvidom u sadržaj predloženog zakona utvrđeno da Predlagač Zakona, nije učinio vjerovatnim da je nastala neodložna potreba iznenadno i neočekivano, te da bi zbog nedonošenja Zakona u redovnom postupku, mogle nastupiti štetne posljedice za Federaciju Bosne i Hercegovine”, te da donošenje osporenog Zakona u hitnom postupku “vodi ka ograničavanju demokratičnosti zakonodavnog postupka”.

Ova tvrdnja je u odluci Ustavnog suda označena kao neosnovana, a Ustavni sud je svoju odluku u ovom kontekstu bazirao na više okolnosti.

“Prije svega, postojanje ‘neodložne potrebe’, kao razlog za izuzetni hitni zakonodavni postupak nije niti moguće utvrditi uvidom u sadržaj donesenog zakona, već jedino razmatranjem činjenica i okolnosti iz kojih je nastala potreba da se taj zakon donese. Stoga se u normalnim okolnostima zakoni i donose u redovnom zakonodavnom postupku i to je pravilo. Dakle, hitni postupak je izuzetak od pravila, ali je moguć, onda kada su i okolnosti izuzetne, a pogotovo onda kada zbog nedostatka pravne regulacije u nekoj oblasti mogu nastati štetne posljedice, u ovom slučaju za Federaciju Bosne i Hercegovine, kako to i propisuju poslovnici oba parlamentarna doma. Međutim, iznoseći svoju tvrdnju, Podnositeljica zahtjeva se niti ne osvrće na okolnosti u kojima se ovaj zakonodavni postupak odvijao, kao ni na veoma ozbiljne razloge koji se u prilog hitnom postupku iznose u obrazloženju Prijedloga osporenog Zakona”, navodi se u odluci Ustavnog suda.

Citirali su prijedlog usvojenog zakona kako bi potkrijepili svoju odluku, a posebno su naglasili dio u kojem se navodi da je hitnost postupka usvajanja zakona opravdana time što je FBiH ovisna o jednom izvoru prirodnog plina te da bi se ovim rješenjem otklonilo potencijalno ugrožavanje energetskog suvereniteta Bosne i Hercegovine.

“Kada se ima u vidu ozbiljnost ovih navoda, posebno u svjetlu činjenica koje bi se mogle kvalifikovati notornim, s obzirom na sve što je javno poznato o razlozima za donošenje osporenog Zakona, naročito u skorije vrijeme, čini se da je ocjena Podnositeljice zahtjeva u pogledu argumentacije predlagača isuviše sumarna i bez uporišta u stvarnosti. Kad se uz gore navedene razloge ima na umu da je prvi Prijedlog tog Zakona upućen u parlamentarnu proceduru 21.12. 2021. godine, onda se može konstatovati, da ako razlozi hitnosti i nisu postojali tada, onda zacijelo postoji mogućnost da su nastali nakon što su protekle dvije godine od tada, jer osporeni Zakon je u proceduru ponovo ušao tek 12.12.2024. godine, kada je ponovo usvojen u Predstavničkom domu”, navode u odluci.

Bradara je dio svoje apelacije bazirala i na tome da Vlada FBiH navodno nije dostavila svoje mišljenje, odnosno da predlagači nisu tražili mišljenje od vlade za ovaj prijedlog, kao i da on nije na vrijeme dostavljen zastupnicima u Predstavničkom domu PFBiH.

Ovi prigovori su također označeni kao neutemeljeni, a Ustavni sud je naveo da je Vlada FBiH još u februaru 2024. godine dobila prijedlog zakona i zahtjev za mišljenje, te da, zbog hitnog postupka, nisu vrijedila pravila o dostavljanju prijedloga zastupnicima u roku od 14 dana, kao što je to propisano za redovni i skraćeni postupak usvajanja zakona.

Dalje, Bradara je uputila prigovor zbog činjenice da je Vlada FBiH 22. aprila 2024. godine donijela zaključak da se u Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na razmatranje i usvajanje treba uputiti tekst Prijedloga zakona o gasovodu Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska utvrđen od strane Vlade Federacije, a ne tekst Prijedloga zakona pripremljen od strane kluba SDA u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.

“Naime, Podnositeljica zahtjeva tvrdi, da je Predstavnički dom postupio suprotno ovom Zaključku Vlade, jer nije stavio na razmatranje tekst kako je to utvrdila Vlada FBiH na sjednici održanoj 22.4.2024. godine. Međutim, tvrdnja da je Predstavnički dom ‘postupio suprotno zaključku Vlade, jer nije stavio na razmatranje tekst kako je to utvrdila Vlada Federacije na sjednici održanoj 22.4.2024. godine’, problematična je i teško održiva”, piše u odluci.

Kao obrazloženje za ovaj dio odluke, Ustavni sud FBiH navodi da je 28. aprila, četiri dana poslije ovog zaključka, imenovana nova Vlada FBiH koja je 4. maja povukla iz parlamentarne procedure sve zakone prethodne vlade.

Također, naveli su i da je u zaključku rečeno da je prijedlog tadašnje Vlade FBiH samo utvrđen, a ne i podnesen na razmatranje i usvajanje Predstavničkom domu. Kako ističu, Predstavnički dom ne može raspravljati i usvajati prijedlog koji mu nije dostavljen.

Bradara je, također, u svojoj apelaciji navela da je “član Zakonodavno-pravne komisije Doma naroda naveo“ da osporeni Zakon “na neki način nije u nadležnosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine” odnosno da se njime stvaraju formalno-pravne pretpostavke za pregovore, zatim da se zaključi sporazum sa Republikom Hrvatskom, a “zatim sa cijelom Bosnom i Hercegovinom”.

“Takođe, na osnovu Stenograma sa sjednice Doma naroda od 16.1.2025. godine, Podnositeljica izvodi zaključak o tome ‘kako je ova tema prisutna na ovim prostorima od 2013. godine’, ali ‘bez definitivnih zaključaka’, te da „žurni postupak podrazumijeva ozbiljne analize, rasprave, zatim prolazak materijala kroz određene filtere institucija Federacije Bosne i Hercegovine, što u konkretnom slučaju nije rađeno’. Sa ovim navodima Podnositeljice zahtjeva nije se teško složiti, ali su oni po mišljenju Ustavnog suda Federacije mnogo zakašnjeli i iz njih se ne može izvesti nikakav prigovor koji bi mogao biti relevantan u današnjoj situaciji, odnosno u situaciji koja je pratila donošenje osporenog Zakona”, rekli su u odluci.

Ističu i da Ustavni sud FBiH smatra da ovi navodi prije potvrđuju u ovom obrazloženju ranije izneseni stav o tome da, ako razlozi hitnosti nisu postojali te 2013. godine, pa ni 2021. godine kada je osporeni Zakon prvi put usvojen u Predstavničkom domu, a zatim skinut sa dnevnog reda Doma naroda, onda sasvim izvjesno jesu postojali u vrijeme donošenja osporenog Zakona.

“Ustavni sud Federacije podsjeća da Podnositeljica zahtjeva u ovom ustavnosudskom postupku nije osporila sadržinu osporenog Zakona, niti njegovih pojedinih odredbi, što bi otvorilo pitanje njegove materijalne usklađenosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno kvaliteta njegovih odredbi, u pogledu čega su odgovorni ovlašteni predlagači i zakonodavac”, navodi se na kraju odluke koju je donio Ustavni sud FBiH.